Stvaranje stambenih zgrada budućnosti: uz pomoć promišljenog projektiranja, fleksibilnosti i usmjerenosti na korisnika
Zaštita klime, naglo rastuće cijene energije i trenutačni duh vremena zahtijevaju od nas da preispitamo projektiranje i izgradnju zgrada. Alternativni sustavi mogu djelomično kompenzirati i gutače energije kao što su sobni klima uređaji. Sören Eilers, savjetnik za objekte u tvrtki GEZE i Marco Sperling, diplomirani inženjer arhitekture u tvrtki PPP Architects u Lübecku, objašnjavaju kako izgledaju stambene zgrade u kojima vrijedi živjeti i kako se korisnici i naručitelji mogu uvjeriti u nove sustave.
U sadašnjosti se zgrade grade za budućnost
Što je zapravo „stambena zgrada”? Nekada su kuće bile jednostavne građevine u kojima se uglavnom spavalo i jelo. Danas zgrada mora ponuditi više: „Želimo se u njoj osjećati dobro, pronaći mir, kretati se bez prepreka i idealno živjeti održivo. Ona ne samo da stvara prostor, već mora odgovarati korisnicima i njihovim potrebama, i to danas, ali i u budućnosti. Tek tada govorimo o zgradi vrijednoj življenja”, objašnjava Sören Eilers.
Pritom su se zahtjevi značajno promijenili samo u posljednjih 15 godina: Promijenio se način razmišljanja ljudi, a postoje i regionalne razlike kada je u pitanju odgovor na to što čini suvremenu zgradu. Dok se na nekim mjestima grade samo pasivne kuće, drugdje je fokus, na primjer, na konceptima slobodnog učenja i otvorenim prostorima. Za projektante i arhitekte to znači da moraju razmišljati daleko unaprijed.
Zgrade se grade u sadašnjosti, ali za budućnost i to za sljedećih 30 do 50 godina korištenja. Stoga u našem trenutačnom projektiranju već moramo razmotriti moguće upotrebe za nekoliko desetljeća. Međutim, pritom je budžet gotovo uvijek ograničavajući čimbenik.
Marco Sperling, diplomirani inženjer arhitekture, PPP Architects Lübeck
No, postoji još nešto. Uz okvirne uvjete koje postavlja naručitelj postoje različiti zakonski zahtjevi, standardi i propisi kojih se treba pridržavati. Pritom ti različiti propisi nisu uvijek usklađeni. „U Njemačkoj gotovo da nema ničega što nije uređeno. O okvirnim uvjetima naručitelja često se može pregovarati, ali to je puno teže kada su u pitanju zakonski zahtjevi”, govori Sperling iz iskustva. Kako bi se na kraju mogle uskladiti sve želje, potrebe, zahtjevi i propisi, neophodna je intenzivna koordinacija sa svima uključenima. „Potreba za koordinacijom stalno raste i čak je ukorijenjena u procesima certificiranja. To ima i smisla kako bi na zgrada na kraju bila dobra zgrada. No, u svakom slučaju vrijedi: Što je koordinacija od samog početka bolja, to bolji rezultat!” U idealnom slučaju u projekt su uključeni svi projektanti za tehniku zgrade, statiku, potpornu konstrukciju itd., obrađivači, ali i korisnici i naručitelji te njihovi dionici.
S naručiteljem treba dogovoriti koji će se propisi uzeti kao osnova.
Svaka zgrada mora biti projektirana pojedinačno ovisno o njezinoj vrsti namjene. © Jürgen Pollak / GEZE GmbH
Mnogi projektanti i arhitekti u svojem svakodnevnom radu primjećuju da su propisi sada toliko veliki da više nema jasnih specifikacija. „Zbog mnoštva normi često više ne znamo što bismo zapravo trebali raditi”, kaže Sperling. „Zahtjevi iz pravilnika o tehnici, na primjer, u pogledu ventilacije zgrada, su ogromni. Specifikacije iz Tehničkih pravila za radna mjesta 3.6 govore nešto o kvaliteti zraka u prostoriji, na primjer. Isto tako DIN EN 16798 ili VDI 6040. Međutim, svi oni daju različite brojke i mjerne podatke o istoj temi. Stoga prilikom projektiranja moramo dogovoriti s našim klijentima koji propisi će se uzeti kao osnova za određeni projekt.”
Jer jedno je jasno, smatra Sperling: „Ne postoji jedno rješenje za sve primjene. Arhitektura je uvijek izrada prototipa! Svaki objekt se projektira i gradi za jedno mjesto i jednu namjenu. Svaki ima drukčiji zahtjev koji definira što se projektira i primjenjuje. Doduše, uvijek pretpostavljamo da će zgrada zadržati svoju namjenu. No, ne mora!” Sadašnja pandemija i rasprava o korištenju plina potaknuta ratom u Ukrajini pokazuju da budućnost uvijek sa sobom donosi promjene. „Dobre stambene zgrade moraju to moći kompenzirati i prilagoditi se.”
Zgrada ne samo da stvara prostor, već mora odgovarati korisnicima i njihovim potrebama, i to danas, ali i u budućnosti. Tek tada govorimo o stambenoj zgradi.
Sören Eilers, savjetnik za objekte tvrtke GEZE GmbHZa zgrade vrijedne življenja potrebna je mogućnost utjecaja korisnika
Udobnost kasnijih korisnika često ovisi o subjektivnim čimbenicima. © Jürgen Pollak / GEZE GmbH
Već je u fazi projektiranja potrebno razmotriti moguće namjene za nekoliko desetljeća. © GEZE GmbH
Uz poštovanje svih propisa projektanti bi uvijek trebali paziti i na ljudski faktor. Naime, studije na terenu pokazale su da ugodnost korisnika u zgradama ne ovisi nužno o mjerljivim veličinama kao što su odgovarajuća vlažnost i temperatura. Naprotiv, razliku čine subjektivne i naizgled podređene stvari, poput toga kako se korisnici osjećaju u nekoj prostoriji. „Na primjer, pokušalo se s kontrolnim sustavom za mehanički sustav ventilacije”, izvještava Marco Sperling. „Dotična prostorija bila je klimatizirana i namještena na idealnu temperaturu, sve se kontroliralo centralno. No, korisnici su se osjećali nelagodno. Tek kada je zgrada preuređena i postavljeni regulatori i termostati koje su ljudi mogli sami namjestiti, osjećaj ugode se povećao, jednostavno zato što su imali priliku utjecati na to.” Stoga on smatra da je preporučljivo da je u stambenim zgradama utjecaj korisnika velik, ali da tehnologije bude onoliko koliko je potrebno, ali što je moguće manje.
„Na taj se način automatski stvaraju hibridni sustavi, na primjer hibridni sustavi prozračivanja”, kaže Sören Eilers. Jedna od njihovih prednosti je njihov potencijal uštede u smislu potrošnje energije i troškova. Jer, dodaje Marco Sperling, najveći potencijal za uštedu nude hibridni sustavi koji omogućuju npr. ručno isključivanje stroja i reguliranje dovoda svježeg zraka. „Međutim, mnogo toga ne može se unaprijed odrediti, nego ovisi o ponašanju korisnika. „Ako investitori žele iskoristiti programe subvencioniranja, fokus je uvijek na temi energetske učinkovitosti.”
Hibridni sustavi: Jednostavni i korisni, ali često nepoznati
Sve veće cijene energije, zahtjevi za zaštitom klime, ali i trenutačni duh vremena moraju se uzeti u obzir pri projektiranju. © Jürgen Pollak / GEZE GmbH
U svakom slučaju, prema mišljenju stručnjaka, već se u fazi projektiranja isplati detaljno razgovarati o različitim prednostima i nedostacima hibridnog sustava. „Često je potrebno uvjeravanje. Tako, na primjer, prije projektiranja idemo na izlete s korisnicima i naručiteljima, održavamo radionice na licu mjesta, pokazujemo im razne građevine – sve da shvate kako mi zamišljamo zgrade. Na taj način možemo pokazati što prostorije, koncepti ventilacije itd. mogu učiniti i kako može izgledati provedba naših planova. To funkcionira dobro: Kada ljudi shvate kako su dobra arhitektura, estetika, upotrebljivost, kvaliteta površine, kvaliteta zraka u prostoriji i mogućnost promjena namjene zgrade međusobno povezani, znatno više prihvaćaju taj pristup.” A to je prihvaćanje od strane korisnika i investitora potrebno kako bi zgrade koje se danas grade bile vrijedne življenja. i prikladne za budućnost.
Zgrade moraju moći fleksibilno reagirati na okolnosti kao što su napajanje, klimatske promjene te, nažalost, i na događaje poput ratova i pandemija”, kažu stručnjaci. Oni zaključuju: „Dakle, već danas moramo zajedno sa svima uključenima definirati ciljeve i tako stvoriti zgrade koje će funkcionirati i za 50 godina.
Marco Sperling, diplomirani inženjer arhitekture, PPP Architects LübeckŠto je hibridni sustav?
Jednostavno rečeno, hibridni sustav je mješavina automatiziranih i ručnih komponenti. Pri čemu se većina komponenti hibridnog sustava ionako ugrađuje u jednu zgradu, tako da nema dodatnog napora. Hibridni sustav prozračivanja, na primjer, može se sastojati od prozora koje zgrada ionako sadrži. Uz to dolazi i mehanički sustav odvodnog zraka. Dovodni zraka dolazi kroz ručno otvoren prozor. „Postoje vrlo različiti načini ulaska zraka u prostoriju”, kaže Marco Sperling. „U svakom slučaju, sustavi moraju međusobno komunicirati.”
